Акиро Куросава

„Не могу себи приуштити да мрзим никога. Ја немам толико времена.”

МУДРЕ ИЗРЕКЕ СЕРАФИМА САРОВСКОГ

МУДРЕ ИЗРЕКЕ СЕРАФИМА САРОВСКОГ
ПОУЧНО!

Newspapers Ecumenical Васељенске новине

АМБЛЕМ ТАЈНОГ ПИСМА СВЕТА

АМБЛЕМ ТАЈНОГ ПИСМА СВЕТА
КОНЦЕНТРИЧНИ КРУГОВИ Ралф Валдо Емерсион

Зона преливања

ЛеЗ 0009209 Зона преливања. Леонид Шејка. - ...Улазећи, дакле, у Ђубриште, могао сам без задржавања да пођем у правцу Замка, али, као што рекох, ја сам једва знао за његово постојање и, с друге стране, хтео сам да испитам све могућности, све пролазе, а још више, све ћорсокаке око великог пространства, које зовем Ђубриште. Оно је преда мном у целој непрекидности и у димензији која не може да се сагледа, да се премери, тако да од целе површине испитујем један мали део, мој део. Што се тиче Града, њега сам могао да реконструишем на основу свега овога разбацаног по Ђубришту, што је, у ствари, била одбачена неупотребљивост, а за мене много више од тога – један космос, независан од Града, иако се Ђубриште преливало у Град или чак поклапало са њим, што је вероватно и условило да сам, лутајући по Ђубришту, зашао у Зону преливања и с тешким напором свести успео да схватим да је то што имам пред собом у ствари Град.

среда, 17. децембар 2014.

"Grk Zorba", loš film. : kritičarka "Voga" Elizabet Hardvik

To je loš film. Osim uživanja u lepoti Krita, ova nategnuta produkcija razvlači se u beskraj. Ni Entoni Kvin, ni reditelj Mihalis Kakojanis nisu doneli ništa više od površne zabave - zapisala je kritičarka "Voga" Elizabet Hardvik kada je 1964. premijerno odgledala "Grka Zorbu". Koliko je samo pogrešila!
Pedeset godina kasnije, drama   Aleksisu Zorbi, čoveku neobuzdane energije i životne radosti, i dalje ima status remek-dela svetske kinematografije. Jugoslovenska kinoteka, u sredu, 17. decembra, gledaocima nudi mogućnost da se na velikom platnu podsete slavnog Grka, Bazila, madam Hortenzije i nezaboravne sirtaki melodije Mikisa Teodorakisa.
Mada danas tako ne izgleda, filmska sudbina "Grka Zorbe" nije bila nimalo obećavajuća. Scenario, zasnovan na romanu Nikosa Kazancakisa, godinama su odbijali gotovo svi značajni holivudski studiji. I publika i kritika danas se slažu da je Grk Zorba uloga života Entonija Kvina, ali meksičko-američki glumac nije bio prvi izbor produkcije.
- Koga briga za starkelju koji vodi ljubav sa posrnulom i ocvalom zavodnicom - navodno je ovim rečima ponudu odbio Bert Lankaster, a posle njega i Barl Ajvs.
Kada je tekst dospeo u Kvinove ruke glumac se, po sopstvenom priznanju, "zaljubio u priču o životu, ljubavi i gubitku". Svojim ličnim angažovanjem doprineo je da film ugleda svetlost dana.
"Grk Zorba" je započet kao niskobudžetni film, sa 400 hiljada dolara. Kvin je pristao na skromne uslove snimanja, ali je zauzvrat tražio i dobio jednu trećinu dobiti filma. Ostatak su podelili reditelj Kakojanis i studio "Junajtid artist". Planirano je da snimanje traje pet nedelja na Kritu, ali su stvari odmah krenule nizbrdo. Naime, studio je insistirao da "ocvalu zavodnicu", madam Hortenziju, igra neka velika zvezda. Kakojanis i Kvin su otišli u Pariz sa namerom da za tu ulogu pridobiju slavnu francusku divu Simon Sinjore. Posle dužeg ubeđivanja ona je pristala i već nekoliko dana kasnije bila je na Kritu i snimala svoju prvu scenu.
VIŠESTRUKI PRELjUBNIKKvin je bio jedan od retkih holivudskih velikana čiji je privatni život nadmašio sve njegove filmske avanture. U vreme snimanja "Grka Zorbe" upustio se u strastvenu vezu sa kćerkom Ingrid Bergman, Pijom Lindstrom, iako se u to vreme razvodio od supruge i već imao jednu ljubavnicu kojom će se godinu dana kasnije i oženiti. Pija je u filmu igrala prvu Zorbinu suprugu, ali je njen deo kasnije, u montaži, potpuno isečen iz filma.
- Bio je to pravi debakl
- prisetiće se Kvin u svojim memoarima. - U sceni u kojoj se madam hvali čuvenim generalima koji su bili njeni ljubavnici Simon nije uspevala da bude ono što se tražilo od nje - patetična i smešna.
Snimanje je nastavljeno do duboko u noć, a Simon je postajala sve nervoznija i na kraju napustila set. Kada ju je Kvin pronašao uplakanu poručila mu je da "nikada nije trebalo da prihvati ulogu".
- Hortenzija je stara žena, a ja imam mladog muža i ne želim da me vidi u takvom izdanju - kazala je Sinjore, u to vreme udata za velikog zavodnika Iva Montana. Sutradan je napustila snimanje i vratila se u Pariz. Kvin je počeo da zove razne glumice, među kojima i Barbaru Stenvik, ali nijedna nije bila spremna da istog dana odleti na Krit. Produkcija je već izgubila previše novca. Tada se reditelj setio Ruskinje Lile Kedrove i ocenio da bi ona bila pravo rešenje.
- Nažalost, niko u Americi nije čuo za nju i samo smo jedan problem zamenili drugim - zapisaće Kvin u svojoj biografiji. Činilo se da ekipa jedino nema problema sa velikom grčkom divom Irene Papas, koja je maestralno dočarala nesrećnu mladu udovicu.
Probleme je rešio slavni glumac. Koristeći lične veze (u to vreme bio je oženjen ćerkom holivudskog mogula Sesila B. de Mila) pozvao je šefa studija "20thCentury Fox" Derila Zanuka. Zamolio ga je da finansira film čiji je budžet već stigao do 750 hiljada dolara, ubeđujući ga da angažuju Kedrovu.
- Ovo će biti moj najbolji film - kazao mu je Kvin, koji je već imao uloge u legendarnim ostvarenjima "Topovi sa Navarona", "Viva Zapata", "Lorens od Arabije"...
Zanuk je tada uradio ono što je u savremenom Holivudu nezamislivo - poverovao je njegovim rečima, a da nije ni pročitao scenario. Dan kasnije studio je uplatio novac i snimanje je nastavljeno. Kedrova je dokazala svima da je bila vredna borbe. Mada nije znala reč engleskog, za uverljivu glumu madam Hortenzije nagrađena je Oskarom za sporednu ulogu.
"Grk Zorba" se upisao u istoriju sa sedam nominacija za Oskara, a zlatnu statuetu je, osim Kedrove, dobio direktor fotografije i scenograf. Entoni Kvin izgubio je nagradu zbog Reksa Harisona, junaka mjuzikla "Moja lepa gospođice":
- Na velikoj zabavi posle ceremonije Harison mi je prišao, stavio statuetu na sto i rekao: "Mi smo napravili film od 20 miliona dolara, a ti od 750 hiljada. Trebalo je da pobediš!"
Pola veka kasnije, "Grk Zorba" ostao je urezan u naše sećanje, a za to je najzaslužnija glumačka bravura Entonija Kvina, ali i poslednja scena na plaži kada Aleksis Zorba uči svog šefa Bazila (Alan Bejts) da igra na muzičku podlogu Mikisa Teodorakisa. Neposredno pre snimanja, Kvin je povredio petu i nije mogao da skače i poskakuje kako je bilo predviđeno scenariom.
- Nisam mogao da podignem nogu, bol je bio nepodnošljiv, pa sam je vukao po pesku. Novi ples je nastao kao mešavina tradicionalnog, grčkog, i pokreta moje povređene noge - kratko je objasnio glumac tajnu "najčuvenijeg izmišljenog plesa" - sirtakija!

 Entoni Kvin i Alan Bejc u nezaboravnoj sceni na plaži
Entoni Kvin i Alan Bejc u nezaboravnoj sceni na plaži


Sirtaki za istoriju | Kultura | Novosti.rs

уторак, 4. март 2014.

Pucaju savezi SNS i SPS



U JEKU borbe za glasove, odnosi naprednjaka i socijalista
na lokalu se zaoštravaju. Otkako su raspisani parlamentarni izbori,
pala su čak tri opštinska saveza ovih partnera.




Najpre je krajem januara u Vranju SPS zamenio SNS
demokratama, a socijalisti su naprednjake prošle nedelje u Valjevu i
zvanično smenili sa mesta predsednika gradske skupštine i zamenika
gradonačelnika.

U međuvremenu, SNS je „izmakao“ fotelje SPS u Vranjskoj Banji, gde su uz podršku Tadićevog NDS smenili socijalistu Predraga Milenkovića sa mesta predsednika opštine. Početkom
februara pala je i vlast u Kniću, gde su na inicijativu DS, LDP i
Zajedno za Šumadiju smenjeni i naprednjaci i socijalisti. Međutim, nova
većina još nije formirana.

Hoće li se ove čarke preliti i na republički nivo biće poznato tek nakon izbora. U taboru
naprednjaka to nisu želeli da komentarišu.

Na drugoj strani, portparol SPS Đorđe Milićević kaže za „Novosti“ da to nikako ne može da naruši odnose dve najveće stranke:

-
Verujem da ćemo nastaviti saradnju na rešavanju najvažnijih državnih
pitanja. Treba gajiti korektne odnose na lokalu zbog republičkog saveza,

четвртак, 30. јануар 2014.

Privatne klinike švercovale embrione u Srbiju!



SARAJEVO - Postoji sumnja da pojedine privatne klinike u Bosni i
Hercegovini krijumčare jajne ćelije zbog veštačke oplodnje, a neke od
destinacija su Srbija, Izrael, Turska, Grčka..., piše zagrebački
"Večernji list", u izdanju za BiH.

Pozivajući se
na svoje izvore, list tvrdi da saznanja o krijumčarenju jajnih ćelija i
embriona postoje u lekarskim krugovima i ministarstvima zdravlja, kao i
da je policijska istraga, zbog komplikovanosti i osetljivosti ove
problematike, spora. Rezultati tih istraga su, kako se navodi, do samog
kraja neizvesni.

Za sada, piše list, postoji sumnja da su embrione, bez znanja
pacijenata, švercovale dve do tri privatne klinike zadužene za veštačku
oplodnju, a da u celoj aferi imaju umešane prste i neki lekari koji rade
u javnim zdravstvenim institucijama.

Zbog osetljivosti teme mediji teško dobijaju informacije, a o ovoj temi ne želi da priča nijedan ministar ili načelnik klinike.

List
podseća da je manipulacija sa embrionima bilo i da je to potvrdila
istraga Uprave federalne policije koja se vodi protiv "Euromedical"
klinike iz Sarajeva, koja se bavi pružanjem usluga veštačke oplodnje.

Prema
nezvaničnim informacijama, ukazuje se, "Euromedical" je nelegalno iz
BiH iznosio jajne ćelije, a službenici Federalne uprave policije su, u
sklopu istrage, razgovarali o tome sa primarijusom dr Fahrudinom
Kulenović, predsednikom Lekarske komore Sarajevske županije, još u
decembru, kao i sa nekima od pacijenata koji su koristili usluge
"Euromedicala".

Prema novom zakonu o lečenju
neplodnosti, cije je usvajanje zastalo u Parlamentu FBiH, uvodi se niz
sankcija za pravne i fizičke subjekte koji manipulišu jajnim ćelijama.

Ako
zakon bude usvojen, vestačku oplodnu bi nadzirala posebna stručna
komisija, što do sada nije bila praksa. Tim zakonom je predviđena
zabrana davanja ili primanja novčane naknade ili druge koristi od
darivanja jajnih ćelija.

Predviđena je i zabrana sklapanja drugih oblika pisanog ili usmenog dogovora o darivanju jajnih ćelija.





Privatne klinike švercovale embrione u Srbiju! | Region | Novosti.rs

петак, 3. јануар 2014.

»IZGUBLJENO ZLATO MOZE SE NACI; IZGUBLJENO VRIJEME NIKADA« 

Beograd, Labudovo Brdo (Rakovica, 2013) Fotodokumentacija ZAVETINA
Zanimljivosti sa Magicusa...

»IZGUBLJENO ZLATO MOZE SE NACI;
IZGUBLJENO VRIJEME NIKADA«. 
             Kineska poslovica
 
==================================================
    *

PROBLEMATIKA DUHOVNOG ODGOJA U KONTEKSTU MIŠLJENJA PLANETARNOG POLILOGA

(Predavanje održano 22.ožujka 1996. u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci u sklopu Međunarodnog znanstvenog savjetovanja EFSOH-a «Demokratska promjena u hrvatskom školstvu»)




Mnogovrsni, vrlo kompleksni procesi suvremene duhovnosti situiraju se sve više u dimenzije planetarnog.
Mišljenje planetarnog poliloga nastoji artikulirati ono suštinsko raznovrsnih procesa duhovne planetarizacije, na tragu jedne peneralne duhovnosti i filozofije, susretanja i komplementiranja razlièitih svjetonazora, duhovnih tradicija, kultura, religija i filozofija. U našem je promišljanju prije svega pitanje zapadnjačke recepcije nekršćanskih duhovnih tradicija u duhovnoj konstalaciji «New age-a», pitanje ekumenizacije i nove evangelizacije kao i odnosa izvornih neeuropskih duhovnih tradicija prema izazovima modernog, tehnoidnog bivstvovanja in toto. Otvorenost i težina tih pitanja nalazi se na frontu planetarnog novuma u konstalaciji svih duhovnih silnica koje tradiraju zajedništvo kroz razlike i formativna su snaga duhovnog čovječanstva kao krune planetarnog zajedništva.
U kriznosti postojećih sustava odgoja i problema duhovnog odgoja. Taj problem implicite prisutan u totalitetu zapadnjačke pedagoške teorije i prakse, danas postaje nešto najprimarnije.
Duhovni je odgoj temeljni problem i telos cjelokupnosti pedagoške dimenzije, izražen kao univerzalna skrb o duhovnom biæu mladog čovjeka i čovjeka uopće, rastu njegove duhovnosti.
To nije pitanje nekakvog duhovnog ili intelektualnog «elitizma» već budućnosti èovjeka kao čovjeka, hoće li on sebe razvijati i potvrđivati kao homo spritualis ili homo barbaricus.
To nije samo pitanje, već ono koje zadire u srž čovjekove humanizacije. Čovjek jest uistinu čovjek samo kao duhovno biće, koje kreira sebe i svoj svijet po Zakonu duhovnosti, dakle onog višeg, po mjeri spiritualne suštine kozmičkog bivstvovanja. To više nije samo pitanje ovakve ili onakve «škole», ove ili one «Alternative» etc., već pitanje otvaranja škole kao škole duhovnoj dimenziji čovjeka i duhovnim tekovinama prisutnim u svim duhovni tradicijama. Duhovne su vrednote planetarno prezentne i manifestne. Suvremeni čovjek mora duhovno sazrijevati kroz njih. Sustavi odgoja i obrazovanja mu moraju omogućiti participiranje s duhovnim vrelima, ne kroz mentalno arhaiziranje već utopijski bogato doživljena in vivo onog najboljeg što dolazi iz njedara duhovnih vrednota kroz duhovni senzibilitet iskrenog i predanog baštinjenja.
Mladom čovjeku danas prijete različiti modusi duhovne barbarizacije. Oni dolaze iz dimenzije nižeg, materijaliziranog života ali i iz apsolutiziranja undimenzionalnosti nekog svjetonazora ili kulture, religije i filozofije. Mladom čovjeku treba pomoći i u situaciji gubljenja sebe u duhovnoj i egzistencijalnoj labirintalnosti, gušenja njegove duhovnosti kroz različite duhovne toksinacije koje su u sprezi s materijalnim kontaminacijama. Pitanje je to ekologije duha, pitanja zdravog duhovnog rasta. Mladi se čovjek ne može više osjećati i doživljavati samo kao pripadnik jedne religije, kulture, nacije etc. On mora duhovno egzistirati kao planetarno biće, u kosmopolitizmu duhovne otvorenosti, kao univerzalno i slobodno biće. O tome govore i mnogi Duhovni Učitelji našeg vremena u promišljanju duhovne naravi čovjeka a posebito mladog čovjeka, npr. Jiddu Krishnaumurti ili Robert Steiner.
Koncipiranje duhovne škole budućnosti tek predstoji. Ta škola treba izrasti u borbi protiv duhovne barbarizacije. Više nije samo pitanje teorijske naravi ili «izbora» među različitim pedagoškim opcijama. Radi se o pitanju ŽIVOTA. Sama duhovna evolucija čovjeka i čovječanstva nije nikakav «garant» da u tome moramo uspjeti, još manje da to prepustimo slučajnostima ili djelomičnim rješenjima. Kao duhovno biće čovjek je moćno biće koje treba služiti višoj svrsi a to je divinizacija i Božanski život na Zemlji. To je najviši cilj svih religija, najviša svrha umjetničkog bivstvovanja pa i odgajanja kao religije i umjetnosti u jednome. .....................................

    ________
Izvor: videti više : Jadran Zalokar : Filozofski eseji






ПИСМА, препоручују: Михаило, спашавај нас!

ЛеЗ 0011495

"ПИСМА" препоручују








Савременици и последници Доситеја Обрадовића и Вука Стефановића Караџића. - Ови рукописи, које је сакупио, обрадио и средио Властоје Д. Алексијевић (1911–1969), садрже драгоцене податке о скоро свим личностима који су нешто значили у култури српског народа од половине 18. до почетка 20. века. Ово дело је разврстано у 16 свезака по азбучном реду и, иако је изузетно богато снадбевено детаљним биографијама и библиографијама, остало је непознато нашој широј културној и научној јавности

Хазари у Русији (пун списак)